22.12.2007., subota
Janes i Jambres
Napad:
U čemu je problem s 2 Timoteju 3:8 ? Mojsije se suprotstavio egipatskim čarobnjacima Janesu i Jambresu i ovo je Biblijska činjenica.
Obrana:
Provjerimo citate:
(6) Od njih su doista oni što se uvlače u kuće i zarobljuju ženice, natovarene grijesima, vodane najrazličitijim strastima: (7) one uvijek uče, a nikako ne mogu doći do spoznaje istine. (8) Kao što se Janes i Jambres suprotstaviše Mojsiju, tako se i ovi, ljudi pokvarena uma, u vjeri neprokušani, suprotstavljaju istini.
2 Timoteju 3:6-3:8
A sad provjerimo Stari Zavjet na mjestu koje se citira....
(8) Još doda Jahve Mojsiju i Aronu: (9) "Kad faraon zatraži od vas da izvedete kakvo znamenje, ti reci Aronu da uzme svoj štap i baci ga pred faraona, a štap će se pretvoriti u zmiju." (10) Dođu Mojsije i Aron pred faraona i učine kako im je Jahve naredio. Aron baci pred faraona i njegove službenike svoj štap, koji se pretvori u zmiju. (11) Zovne faraon mudrace i vračare. I zaista, egipatski vračari svojim vračanjem učine isto: (12) svaki baci svoj štap, koji se pretvori u zmiju. Ali Aronov štap proguta njihove štapove. (13) Faraon bijaše tvrdokorna srca: ne htjede poslušati Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao.
Knjiga Izlaska 7:8-7:13
Kao što možemo primjetiti, imena Janes i Jambres se nigdje ne spominju. Biblija govori da je faraon pozvao egipatske vračare, ne nazivajući ih imenima.
Janes ( "Zavodnik" ) i Jambres ( "Bunitelj" ) su imena iz Usmene Predaje, nezapisana su u Bibliji i još jedan dokaz da Biblija nije jedini izvor vjere.
Mnogi mogu reći da su navedena imena tek nadimci ovih zlotvora, ali i tada je pitanje do koje je mjere Pavao poštovao Tradiciju Židova.
|
- 23:52 -
Komentari (13) -
Isprintaj -
#
19.12.2007., srijeda
Da li duša napušta tijelo nakon smrti?
Napad:
Katolici uče da duša nakon smrti odlazi iz tijela, što Biblija nigdje ne uči!
Odgovor:
Adventisti tvrde da ne postoji svjesno stanje mrtvih nakon smrti. Prema njima, duša ne postoji u širem smislu, već "spava" čekajući Sudnji Dan. Prema Katoličkom nauku, kad tijelo umre duša se odvaja i odlazi u Čistilište. Duše su svjesne sebe nakon smrti i mogu čak i moliti za ljude na zemlji ( Otkrivenje 8:3 ).
Biblija jasno govori da duša napušta tijelo nakon smrti, čemu dokaz daju idući citati.
Bog je uskrisio dječaka nakon što je za njegov život molio Ilija. Biblija nas obavještava da je Bog vratio "dušu u dijete":
17 Poslije ovih događaja razbolio se sin domaćičin i bolest se njegova jako pogoršala, tako te u njemu nije ostalo daha. 18 Tada ona reče Iliji: "Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi usmrtiš sina!" 19 On joj reče: "Daj mi svoga sina!" Tada ga uze iz njezina naručja, odnese ga u gornju sobu gdje je stanovao i položi ga na svoju postelju. 20 Tada zavapi Jahvi i reče: "Jahve, Bože moj, zar zaista želiš udovicu koja me ugostila uvaliti u tugu umorivši joj sina?" 21 Zatim se tri puta pružio nad dječakom zazivajući Jahvu: "Jahve, Bože, učini da se u ovo dijete vrati duša njegova!" 22 Jahve je uslišio molbu Ilijinu, u dijete se vratila duša i ono oživje. 23 Ilija ga uze, siđe iz gornje sobe u kuću i dade ga njegovoj materi; i reče Ilija: "Evo, tvoj sin živi!" 24a mu reče: "Sada znam da si ti čovjek Božji i da je riječ Jahvina u tvojim ustima istinita!"
1 Kraljevi 17:17- 17:24
Psalmi govore da su tijelo i duša dva zasebna pojma.
10 Smiluj mi se, Jahve, jer sam u tjeskobi, od jada slabi mi oko, duša i tijelo.
Psalmi 31:10
O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim; tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
Psalam 63:2
Makabejci umiru dajući i tijelo i dušu za Boga i Njegove Zakone:
Ja sa svojom braćom za zakone otaca i tijelo i dušu rado predajem i molim Boga da se našem narodu naskoro smiluje, a tebe mukama i bičevima prinudi da priznaš da je on Bog jedini.
2 Makabejcima 7:37
U napadu straha, narod se obraća Oziji i vodstvu Betulije da se predaju jer će im žene i djeca ispustiti dušu ( umrijeti ):
26 A sada ih pozovite i predajte sav grad pljački Holofernovih ljudi i sve vojske njegove. 27 Jer nam je bolje da postanemo njihov plijen. Bit ćemo, doduše, njihovi robovi, ali ćemo sačuvati ž ivote i nećemo rođenim očima gledati smrt djece svoje niti kako nam žene i djeca ispuštaju dušu.
Judita 7:26-7:27
Biblija nas uči da je tijelo propadljiv, zemljani šator koji tlači dušu i um
Jer propadljivo tijelo tlači dušu i ovaj zemljani šator pritiskuje um bremenit mislima.
Knjiga Mudrosti 9:15
Kad duh izađe (smrt), ne možemo više izbaviti dušu....
Čovjek može svojom zloćom ubiti, ali kad duh izađe, ne može ga vratiti niti izbaviti dušu oduzetu.
Knjiga Mudrosti 16:14
Šaul traži od Amalečanina ga ga ubije jer je smrtno ranjen, u bolovima, ali duša mu je još u tijelu i pati.
(4) A David ga upita: "Što se dogodilo? Pripovijedaj mi!" On odvrati: "Narod je pobjegao iz boja, a mnogo je ljudi i poginulo. Mrtvi su i Šaul i njegov sin Jonatan." (5) Nato David upita mladoga glasonošu: "Kako znaš da je poginuo Šaul i njegov sin Jonatan?" (6) A mladi glasonoša odgovori: "Slučajno sam došao na goru Gilbou i vidio Šaula kako se upro u svoje koplje, a bojna kola i konjanici natisnuli se za njim. (7) Šaul, obazrevši se, ugleda mene pa me zovnu, a ja mu se odazvah: 'Evo me!' (8) I upita me on: 'Tko si ti?' A ja mu odgovorih: 'Amalečanin sam.' (9) Tada mi on reče: 'Dođi ovamo k meni pa me ubij, jer me obuzeo smrtni grč, a duša je još sva u meni!' (10) Pristupih k njemu i zadadoh mu smrtni udarac, jer sam znao da neće preživjeti nakon pada. Zatim uzeh kraljevski znak koji mu bijaše na glavi i narukvicu koju imaše na ruci i, evo, donesoh to svome gospodaru." (11) Tada David zgrabi svoje haljine i razdrije ih, a tako i svi ljudi koji bijahu s njim. (12) I naricali su, plakali i postili do večera za Šaulom i za njegovim sinom Jonatanom, za Jahvinim narodom i za domom Izraelovim što izginuše od mača.
2 Samuelova 1:4-1:12
|
- 23:19 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
17.12.2007., ponedjeljak
Krivotvorina govora biskupa Strossmayera ( povijest )
Napad:
Josip Juraj Strossmayer je hrvatski biskup koji se usprotivio Papinskoj nezabludivosti na I. Vatikanskom Koncilu. Ovdje je njegov govor, i dokaz je da i visoki službenici Katoličke Crkve ne misle pozitivno o Papi kao Stijeni.
Obrana:
Navedeni govor je krivotvorina, što dokazuje i idući zapis, izvađen iz službene arhive Đakovačke nadbiskupije ( koju je vodio biskup Strossmayer ):
Strossmayer je bio prilično "kontroverzan" svećenik. Danas, više od 100 godina nakon njegovog pravog govora , Strossmayer se smatra začetnikom ideja II. Vatikanskog Koncila. Svojom otvorenošću, spremnošću na dijalog, ekumenizmom i znanjem bio je u najmanju ruku čudan u doba kada je Katolička Crkva bila daleko od ideja čijih je danas , u Crkvenom smislu, simbol Papa Ivan Pavao II.
Na I. Vatikanskom Koncilu, Strossmayer se posvadio s mnogima i zajedno sa svojim istomišljenicima napustio Koncil. Tema je bila dogma o Papinskoj nezabludivosti, za koju je Strossmayer smatrao da je nepotrebna. Ovoj se doktrini žestoko protivio jer je bio veliki zagovornik ujedinjenja Katoličke i Pravoslavne Crkve ( Đakovo je vrlo blizu granice s Pravoslavnim Srbima ) i vjerovao je da u budućnosti ova dogma može postati velika poteškoća u pregovorima za ujedinjenje. Pravoslavlje, zajednica Crkvi koja ima apostolsku sukscesiju ali ne priznaje prednost biskupa Rima, moralo bi prihvatiti ovu doktrinu u ujedinjenju što bi dovelo do trzavica radi povijesnih napetosti Rima i Pravoslavlja. Strossmayer je vjerovao da je Crkva nezabludiva sama po sebi, i da definiranje protokola gdje Papa proglašava "Ex Cathedra" novu doktrinu ne donosi ništa novo u Crkvenoj nepogrešivosti , a može samo zadati probleme u njegovim nastojanjima za ujedinjenje. Strossmayer nikad nije odstupio od činjenice da je Papa "ovozemaljska Stijena" Crkve i samim tim nepogrešiv, držao je da dogma samo ponavlja već znano, ali unutar ponavljanja ističe razlike koje bi mogle usporiti zajedništvo s Pravoslavljem.
Budući da je ovaj "skandal" što se tiče napuštanja Koncila bio medijski popraćen, Fundamentalisti su se željeli okoristiti ovim činom. Napisali su svoju verziju govora, prema kojoj se Strossmayer odmetnuo kritizirajući u Katoličkoj Crkvi sve što inače i sami Fundamentalisti zamjeraju. Ovaj je govor napisao čovjek po imenu Jose Augustin Escudero, Katolički svećenik koji je prešao na Protestantizam. Nakon što ga je napisao, poslao ga je mnogim Fundamentalističkim zajednicama računajući na činjenicu da mnoge od njih ne provjeravaju svoje izvore i objavljuju protiv Katolicizma sve što mogu ( slično kao što to čini danas Jack Chick u svojim stripovima gdje Katolike optužuje da žrtvuju Isusa Krista isponova na svojim Misama ili da Mariju smatraju Otkupiteljicom u smislu Spasenja-niti jedna od ovih tvrdnji nije točna ).
Escudero je imao pravo, i krivotvorina je bila tiskana u mnogim Fundamentalističkim tiskovinama. I danas se promiče, uglavnom u sektaškim krugovima Reformiranih zajednica koje su pod utjecajem Fundamentalizma. Iako je krivotvorina već 1872 ( godinu dana nakon Escuderovog objavljivanja) bila u Hrvatskoj, tadašnji Protestanti bili su prilično oprezni s njenom medijskom izloženošću.
Tek je u posljednje vrijeme ponovo došlo do njenog tiskanja, mahom u elektronskim medijima. Dok nije teško ovakve stvari objavljivati u udaljenim krajevima Amerike, čovjek se stvarno mora zapitati ima li smisla govore hrvatskog biskupa krivotvoriti u Hrvatskoj. Posebno jednog tako važnog kao što je Josip Juraj Strossmayer.
Krivotvorina je dobila težak udarac nakon što je Escudero priznao svoje nedjelo i vratio se u Katoličku Crkvu. Javno je priznao svoju grešku u vlastitom časopisu "America del Sud" 1876. Ipak, krivotvorina je još uvijek aktualna i mnogi je citiraju.
U zasebnom ćemo postu napraviti osvrt na samu krivotvorinu, gdje ćemo dokazati da je nemoguće da potječe od Strossmayera budući da čovjek koji ne priznaje Apostolsku Tradiciju nikad ne bi stigao do biskupskog položaja. Vjernici iz denominacijskih redova morali bi se zapitati da li taj jezivi i okrutni Rim koji ekskomunicira i proganja sve koji mu se suprotstavljaju može trpjeti takvu drskost u govoru i još, nakon Koncila, nagraditi Strossmayera posebnim priznanjem te komunicirati s njime još mnogo godina.
Ako je Strossmayer održao govor kojeg se navodi, zašto nije ekskomuniciran? Kakva je to iznenadna strpljivost u redovima Katolika da netko može, nakon takvog govora, ostati biskup u Crkvi iako su ljudi u Srednjem Vijeku bili ubijani za mnogo manje drskosti od govora na Koncilu? Zašto je Strossmayer ostao Katolikom, iako nije priznavao Katolička učenja, kao što sugerira ovaj govor? Zašto nije prešao u Protestantizam, na kraju krajeva?
Možda bi ipak trebalo još jednom ponoviti što je Strossmayer tvrdio za navodni govor, u jednoj svojoj poslanici....
Ružni govor mi je po obliku i sadržaju tako tuđ, kao što mi je tuđe ono mjesto u Južnoj Americi, gdje je neki otpali svećenik skrušeno priznao, da mi je taj govor podmetnuo.... Sto puta bih radije vidio, da mi desnica usahne i jezik u ustima se ukoči, nego da bih izrekao ili napisao samo i jedan stavak ružnog govora, koji se širio pod mojim imenom.
Strossmayerova Pastoralna Poslanica , A.D. 1881
DOWNLOAD:
Dokaz da je Strossmayerov govor krivotvorina ( PNG file )
Dokaz da je Strossmayerov govor krivotvorina ( TIF file )
( zahtijeva poseban software- Brava Reader )
|
- 16:41 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
12.12.2007., srijeda
Replika: pastor Mario Dučić ( Crkva Cjelovitog Evanđelja )
U današnjem "Večernjem listu" objavljeno je pismo cijenjenog pastora Crkve Cjelovitog Evanđelja Marija Dučića u kojem reagira na "Papinski oprost povodom 150 obljetnice Lourdesa u trajanju od godine dana". Pismo je prepuno manipulacija i neistina- u prvome redu navoda nekih Katoličkih vjerovanja koja uopće ne postoje, i čije nepostojanje svatko može objektivno provjeriti.
Ekumenizam i vjerska tolerancija, da ne spomenemo slobodu govora i vjeroispovijesti važan su dio današnjih stremljenja u političkim sustavnostima. Ipak, ima pojedinaca koji svoje slobode iskorištavaju u nelegalne svrhe. Nitko ne priječi niti Mariju Dučiću niti Crkvi Cjelovitog Evanđelja da svoju vjeru promiču, ali jednako tako nemaju prava svoje slobode koristiti za širenje netočnih informacija o drugim vjerskim tijelima.
Kada se pojave ovakva pisma, čovjek mora imati i ljubavi i poštovanja u odgovoru. Treba jasno konkretizirati svoje stavove i predati ih na jednostavan i nedvosmislen način- bez uvreda i bez ljutnje- ali s apologetskom oštrinom i objektivnim zamjerkama.
Kao što smo napomenuli, pismo je zlatni rudnik primjera anti-Katoličke propagande koju Dučić u prvome redu crpi iz literature Jacka Chicka. Njegova je Crkva jedan od glavnih promicatelja Chickovih strip-traktata, a jednog od njih može se i skinuti na ovome mjestu s komentarima Katoličke apologetike koja jasno prokazuje Chickove apsurdne navode.
Papa je povodom 150 godina Lourdesa proglasio sveopći oprost u kontekstu "vremenite kazne". Unutar Katoličke teologije, vremenita je kazna ispaštanje radi oproštenih grijeha u obliku proživljavanja posljedica istih. Drugim riječima, moguće je da ćete radi svojih grijeha, čak i nakon ispovijedi, dobiti kaznu od Boga. Ako ste lagali, a u Sakramentu Ispovijedi dobili naredbu da za pokoru priznate laž i prihvatite posljedice- zatvorska kazna koju ćete dobiti radi laganja je kazna od Boga radi grijeha. Ako u takvom stanju umrete, završit ćete u Raju jer vas je Bog odriješio odgovornosti za laž u Sakramentu Ispovijedi.
Ponekad se kazna za ove grijehe na ovome svijetu pojavljuje u obliku neke bolesti ili neočekivane brige. Oprost koji se prima otpustiti će vremenitu kaznu i mnoga su čuda zabilježena nakon pokore.
Slično funkcionira i Protestantska teologija, čak i čovjek koji prihvati Isusa ( dobije oprost od grijeha ) može dobiti kaznu za svoje grijehe na ovome svijetu. Ta kazna neće ga udaljiti od spasenja, ali morati će provesti vrijeme u njoj ( neće biti vječna ) i odgovarati za posljedice.
Prema Dučiću, Papa nema ovlast proglasiti oprost jer samo Bog može opraštati grijehe. Poteškoća je u Dučićevom krivom shvaćanju Papinog čina. Papa jednostavno proglašava oprost, ne oprašta ga sam od sebe. Kao što možemo pročitati u Bibliji, stvorenja u službi Boga često su puta dobivala autoritet proglašavanja grijeha oproštenim u Ime Boga ( ne u ime sebe ).
U Starome Zavjetu, Božji anđeo proglašava grijeh Izaiji oproštenim ( kliknuti na podcrtan tekst za više informacija....
#6One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište. (2) Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po šest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio. (3) I klicahu jedan drugome: "Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove!" (4) Od gromka glasa onih koji klicahu stresoše se dovraci na pragovima, a Dom se napuni dimom. (5) Rekoh: "Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama!" (6) Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu žerava koju uze kliještima sa žrtvenika; (7) dotače se njome mojih usta i reče: "Evo, usne je tvoje dotaklo, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten." (8) Tad čuh glas Gospodnji: "Koga da pošaljem? I tko će nam poći?" Ja rekoh: "Evo me, mene pošalji!"
Knjiga Proroka Izaije 6:1-6:8
....a slično čini i prorok Natan za Davida....
(13) Tada David reče Natanu: "Sagriješio sam protiv Jahve!" A Natan odvrati Davidu: "Jahve ti oprašta tvoj grijeh: nećeš umrijeti. (14) Ali jer si tim djelom prezreo Jahvu, neminovno će umrijeti dijete koje ti se rodilo!" (15) Potom Natan ode svojoj kući.
2 Samuelova 12:13-12:14
U Novome Zavjetu autoritet za oprost grijeha dobili su apostoli ...
21 Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas." 22 To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. 23 Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im."
Ivan 20:21- 20:23
....a budući da je apostola bilo 12, i nisu mogli ostati na zemlji čitavog života, taj autoritet prešao je na Crkvene dužnosnike koji su dalje provodili sakramente....
14 Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje 15 pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se. 16 Ispovijedajte dakle jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da ozdravite!
Jakovljeva 5:14-5:16
Dučić na ovome mjestu govori da Katolička Crkva heretički tumači Bibliju. Biblija, čini se, nema namjeru stajati iza njegovih tvrdnji. Ali Dučić ide korak dalje i tvrdi da je Katolička Crkva u Srednjem Vijeku zabranjivala ljudima čitati Bibliju. Čudno-zašto bi Crkva tako činila? Ako ima nešto protiv Biblije tad ne bi stoljećima prepisivala rukom Bibliju u samostanima. I kome se zabranjivalo? Nije bilo Biblije na narodnom jeziku, a većina stanovništva nije znala niti čitati a kamoli učila latinski. Jedini koji su mogli čitati Bibliju bili su intelektualci, a mahom su svi bili iz Crkvenih redova. Jedine Biblije koje su bile zabranjivane bile su prijevodi koji su namjerno iskrivljavali Božje Riječi. Za detalje ovoga, proučite tekst Katolici branili čitanje Biblije, knjige koju su prepisivali godinama ?
Nadalje, Dučić govori o indulgencijama ( prodaji oprosta ) i prilično banalno interpretira povijest. Kao prvo- okajnice su Biblijska praksa....
(7) "Ako mu sredstva ne dopuštaju da pribavi glavu sitne stoke, neka Jahvi, kao naknadnicu za počinjeni grijeh, prinese dvije grlice ili dva golubića; jedno kao žrtvu okajnicu, a drugo kao žrtvu paljenicu.
Levitski Zakonik 5:7
Mnogi će na ovo ustvrditi da je Isus dao Žrtvu za nas i nismo više dužni prinositi žrtve za spas grijeha. Naravno, to je točno, ali žrtve pokore ( koje činimo u znak kajanja ) nisu iste kao Žrtva na Križu. Pavao, dapače, govori za samog sebe da se prinosi kao žrtva ljevanica ( 2 Timoteju 4:6 ).
Svrha indulgencija bila je širenje vjere, jer su predana blaga išla u korist vjerskog života Izraelaca. Slično je bilo u mnogim Katoličkim Crkvama- poteškoća je nastala kada je kler počeo legitimnu Biblijsku praksu iskorištavati za svoju korist. Da je novac od indulgencija išao u hranjenje siromaha, vjerojatno Reformacije ne bi niti bilo.
Luther je imao veliku korist od Katoličkih indulgencija. Kad su plemići odbacili Katoličku Crkvu i prihvatili Lutherane, nisu više morali plaćati porez Crkvi i tako se Protestantizam brzo širio Europom. Ali kada su kmetovi na posjedima tih plemića digli glas protiv ugnjetavanja i siromaštva, Luther je javno hrabrio pokolj pobunjenika što je na kraju rezultiralo masovnim progonima i ubojstvima. Da je Katolička Crkva imala ovakvih perioda u povijesti vrlo je objektivna činjenica. Ali sebe smatrati nevinim od greški koje su sastavni dio povijesti Protestantizma jednako je tako apsurdno.
Na kraju, Dučić govori da je apsurdno klanjati se kamenom kipu Marije jer niti ona može oprostiti, niti kameni kip. Čovjek bi se trebao zapitati tko ovo uopće tvrdi u Katoličkoj Crkvi. Ljudi su ohrabreni da odu u Lourdes i posjete kip kao znak štovanja za Mariju. Pretpostavlja se da pastor Durčić ima poteškoća s kamenim kipom, tj. smatra ga idolom suprotno Svetom Pismu koje jasno napominje da su kipovi ( ne idoli ) sastavni dio vjerske arhitekture i da Bog čak može djelovati preko njih ako poželi ( kliknuti ovdje za objašnjenje ). Drugim riječima, Crkva Cjelovitog Evanđelja ima posebnu podjelu Dekaloga a zašto Židovi, Katolici i Prvi Protestanti ( Martin Luther ) misle da je takva podjela kriva pročitajte ovdje.
Na kraju, treba zaključiti ovu repliku. Cijenjeni pastor Mario Dučić ima puno poštovanje ovog bloga ( i siguran sam Katoličke Crkve uopće ) ali morao bi malo pripaziti na svoju argumentaciju i medijske nastupe. Jack Chick nije baš literatura koju bi se trebalo konzultirati niti navoditi kao izvor Katoličkih vjerovanja. Pravilo apologetike glasi "Znaj što vjeruješ, i znaj što drugi vjeruju!" i konstruktivna kritika je uvijek dobro došla- ali za takvu treba prihvatiti Crkvu Katolika kakva je , ne izmisliti svoj Katolicizam i lupati u glavu Katolicima nepostojeća vjerovanja i prakse Katoličke Crkve.
U nadi da ćemo svi doći k Isusu i prihvatiti Ga kao Jedinog Spasitelja i Jedinog Posrednika, završiti ćemo ovaj post.
|
- 19:52 -
Komentari (13) -
Isprintaj -
#
11.12.2007., utorak
IHS- Isis, Horus i Seb?
Napad:
Na Euharistijama Katolici imaju napisano IHS, što znači Isis, Horus i Seb. Ovo su poganska božanstva od kojih su Katolici preuzeli Euharistijsko slavlje! U Egipatskoj je religiji isto tako bila davana hostija neke vrste na kojoj su pisala ova slova! Katolici imaju poganske korijene!
Obrana:
Ovaj argument potječe iz knjige Alexandra Hislopa "Dva Babilona". Ohrabrivana je od strane Biblijskog fundamentalista Jacka Chicka u mnogim njegovim traktatima ( u prvome redu "Are Roman Catholics Christians?" ). Knjiga je danas često puta citirana od Katoličkih apologetika kao dokaz na koji način pojedine zajednice iskrivljavaju Katoličku vjeru da bi držale svoje vjernike dalje od pravih Katoličkih vjerovanja.
Protestantski povjesničar Ralph Woodrow napisao je svojevrsni nastavak ove knjige i nazvao je "Tajanstvena Babilonska Religija" ali uskoro je došla čudna prekretnica. Woodrow je svoju knjigu povukao iz tiska nakon što je napravio daljnja istraživanja. Doznao je da njegovi zaključci koji je vodio od Hislopa nemaju veze s objektivnim činjenicama. Napisao je novu knjigu, "Babilonska veza", koja je bila velika kritika prijašnjih teorija. O svojoj knjizi, ali i Hislopu, Woodrow piše:
Moja prva knjiga imala je mnogo vrijednih informacija. Ali sadržavala je i mnoga učenja koja su bila poznata iz stare knjige Alexandra Hislopa "Dva Babilona". Ta je knjiga tvrdila da je stari Babilon, pod vodstvom Nimroda i njegove žene, kasnije mijenjao imena u Kršćansku religiju i postao RimoKatolicizam. Zato se zvala "Dva Babilona"- jedan stari, jedan moderni. Za dokaz su stavljene mnoge sličnosti Katolicizma s poganima. Ali poteškoća je ove teorije u ovome: u mnogim slučajevima uopće nema veze.
Proučivši Hislopovu stručnu literaturu koju je naveo, u mnogim sam slučajevima shvatio da ne daju potvrdu njegovim teorijama.
Dok sam proučavao ovu teoriju, postalo je jasno da je Hislopova povijest često samo mitologija (....) svojevoljno skupljanje starih mitova koji ne mogu biti interpretirani kao povijest i njene činjenice. Uzmite dovoljno plemena, pučkih priča, povjesnih epoha, skačite iz jedne vremenske sfere u drugu, iz jedne zemlje u drugu, uzmite sličnosti- i sve se može "dokazati".
Ipak, Jack Chick ne staje i objavljuje Hislopove tvrdnje u svojem traktatu "Are Roman Catholics Christians?" ( "Jesu li Rimo-Katolici Kršćani?" )
Dakle, Jack Chick piše da su Egipćani na svoje "hostije" upisivali "IHS" - prva slova poganskih božanstava. Što reći na ovo? Još jedan u nizu Chickovih paradoksalnih zaključaka kojima udaljuje ljude od istine i ohrabruje njihova ostajanja u sektaškim zajednicama. Na ovo vjerojatno svatko s osnovnom školom može razumno odgovoriti, ali ljudi se jednostavno ne sjete i ne propitivaju Chickove navode. A dovoljno se samo sjetiti piramida....
Za sve koji još nisu shvatili- Egipćani nisu pisali latinicom već hijeroglifima. Latinica je načelno svoj oblik kojeg danas imamo dobila u sedmom stoljeću prije Krista a Nimrod je živio više od dva tisućljeća prije Krista. Egipćani jednostavno nisu mogli pisati IHS jer nisu imali ta slova u svojem alfabetu.
Dapače, mnogi hijeroglifi su i danas misterij znanstvenicima- i Jack Chick će sigurno dobiti svoje mjesto u čitankama ako uspije dostaviti svoje hijeroglifske šifre. Postati će čovjek koji je dešifrirao Egipatsko pismo, što ne mogu niti današnji Egipatski stručnjaci.
IHS je, inače, skraćenica od srednjevjekovnog "IHESUS" ( tako Se pisalo Isusovo Presveto Veličanstveno Ime ).
Ali Chick je tek jedan od mnogih fundamentalista koji ignoriraju Božju Riječ i zaključke povijesti. Njegove tvrdnje da godišnje u Americi 40 000 ljudi pogine kao žrtve poganskih rituala policija SAD-a je proglasila potpunim apsurdom. Prosječan broj ubojstava u Americi jedva prelazi 20 000.
Biblija nas upozorava da takve lažljivce prepoznajemo, i ne idemo njihovim putevima, osim kad želimo preobratiti ljude s fudamentalističkih sekti koje prkose Bogu....
Reknemo li da imamo zajedništvo s njim, a u tami hodimo, lažemo i ne činimo istine.
1 Ivanova 1:6
|
- 14:56 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
10.12.2007., ponedjeljak
Isus (ni)je protiv Tradicije ( Matej 15:8 )
Napad:
Katolici su dodali Usmene Predaje Svetom Pismu iako Isus veli: "Narod Me ovaj usnama časti, a srce mu je daleko od Mene. Uzalud Me štuju naučavajući nauke - uredbe ljudske." ( Matej 15:8 ). Na tom mjestu Isus optužuje Tradicije i tu Biblija dokazuje da je Bog protiv Usmenih Predaja.
Obrana:
Uvijek je u apologetici vrijedno od cijenjene druge strane tražiti da citira tri reda prije, i tri reda nakon rečenice koju koristi za svoju argumentaciju. Tim se postupkom rečenica stavlja u kontekst. U ovome slučaju, takvo što moglo bi se ovako opisati....
#15Tada pristupe Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema govoreći: (2) "Zašto tvoji učenici prestupaju predaju starih? Ne umivaju ruku prije jela!" (3) On im odgovori: "A zašto vi prestupate zapovijed Božju radi svoje predaje? (4) Ta reče Bog: Poštuj oca i majku! I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni! (5) A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude sveti dar, (6) ne treba da poštuje oca svoga ni majku svoju.' Tako dokinuste riječ Božju radi svoje predaje. (7) Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija: (8)Narod me ovaj usnama časti, a srce mu je daleko od mene. (9)Uzalud me štuju naučavajući nauke - uredbe ljudske."
Evanđelje po Mateju 15:1-15:9
Kad upitate cijenjenog protivnika koja je to predaja koju farizeji i pismoznanci imaju a na koju se Isus naljutio, odgovor će izostati. Načelno, zna se da ima nekakve veze s poštovanjem oca i majke, ali nitko baš ne zna što.
Treba uzeti u obzir prvo jedan drugi citat iz Biblije. Ovaj:
#23Tada Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: (2) "Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. (3) Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. (4) Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. (5) Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. (6) Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, (7) pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu 'Rabbi'.
Matej 23:1 - 23:7
Iz ovog je jasno da farizeji i pismoznanci imaju ispravne teološke istine- uključujući predaje. Ljudi su ohrabrivani da prate njihov nauk, ali s jasnom spoznajom o činjenici da su farizeji i pismoznanci krivi zato što ne čine što uče. Ali ako je njihov nauk ispravan, protiv čega se bori Isus u istoj knjizi samo par glavi prije ( Matej 15:1-15:9 ) ?
Kao što smo rekli, Sola Scriptura pratitelji uglavnom ne znaju odgovoriti. Znaju li Katolici?
Dosta s tajanstvenostima: Farizeji i Pismoznanci su održavali Hram Gospodnji "s ljudske strane" tj. čisteći Hram i održavajući u NJemu svete rituale. Bog je naredio da ljudi donose darove ( Levitonski Zakonik 27:30- 27:34, Knjiga Brojeva 18:26-18:32, 2 Knjiga Ljetopisa 31:4-31:5, Knjiga Nehemijina 10:34-10:39 ). Ljudi koji su se brinuli o svetištima i žrtvenicima imali su pravo na te darove ( 1 Korićanima 9:13 ). Ali farizeji i pismoznanci imali su jedan običaj koji je bio veliko iskorištavanje ovih Božjih naredbi na svoju korist. Kad su odrasli i preuzeli nasljedstvo od obitelji, sve što su dobili od roditelja dali su u Hram za žrtvu. Roditeljima su tvrdili da će pomoći, ali ih neće materijalno zbrinuti, što se u tim vremenima jednostavno moralo budući da muškarci nisu mogli više u starosti raditi a žene su uglavnom vodile računa o kući i ne primale nikakav novac. Budući da su farizeji i pismoznanci sve vrijednosti koje su primili od roditelja dali u Hram, smjeli su te vrijednosti koristiti. Roditeljima su odgovorili da više nemaju što ostaviti za njihovu korist i na taj su način svojim običajem iskrivili Božju naredbu "Poštuj oca i majku!"
Isus se, naravno, usprotivio ovoj logici. Dok je s legalističke strane farizej ili pismoznanac ispadao veliki vjernik žrtvujući svoje obilje, prava je istina da je još uvijek uživao obilje radi svoje službe u Svetištu. Na taj je način licemjerno ukinuo Božju naredbu. Ova praksa, kad se shvati legalistički, ostaje "opravdana" jer nitko ne brani čovjeku da žrtvuje svoj imetak. Farizeji i pismoznanci još su ohrabrivali druge ljude da na isti način čine, da bi još više zaradili.
Ali u čemu je poteškoća? Ovdje se ne radi o Teološkoj istini koja se prenosi s koljena na koljeno- već narodnom običaju. Ova praksa farizeja i pismoznanaca nije bila nekakav nauk ili teološka smjernica, već jedan običaj u narodu koji je svećeničke glavare pretvarao u imućne pojedince. Dakle, ovaj citat nije nikakav dokaz protiv Apostolske Predaje- već protiv običaja koji remete provedbu Božjih naredbi.
Da postoje Apostolske predaje na koje Isus nije mislio kad je osudio čovječje nauke , dokaz daje Sveti Pavao koji hvali Korićane radi njihove predanosti Apostolskim predajama.
2 Hvalim vas što me se u svemu sjećate i držite se predaja kako vam predadoh.
1 Korićanima 11:2
Te predaje koje Pavao ohrabruje u Solunjanima
Stoga braćo, čvrsto stojte i držite se predaja u kojima ste poučeni bilo našom riječju, bilo pismom.
2 Solunjanima 2:15
Zapovijedamo vam, braćo, u ime Gospodina Isusa Krista da se klonite svakoga brata što živi neuredno i ne po predaji koju primiste od nas.
2 Solunjanima 3:6
I predaje koje je Timotej primio Usmenim, ne Pismenim putem....
(13) Uzorom neka ti budu zdrave riječi koje si od mene čuo u vjeri i ljubavi u Kristu Isusu. (14) Lijepi poklad čuvaj po Duhu Svetom koji prebiva u nama.
2 Timoteju 1:13
U današnje vrijeme imamo sličan običaj u Hrvatskoj. Radi se o takozvanom "krštenju vina" na dan Svetog Martina. Dok je taj dan značio početak uživanja u plodovima truda vinara, Martinje se često puta pretvara u pijanku na kojoj se često puta znaju ismijavati Katolički sakramenti od strane nepodučenih vjernika. Taj običaj nije nikakva Apostolska predaja i nije dio nikakve Apostolske Tradicije, već je običaj u narodu s prilično dvostrukim mjerilima. Ali ljudi trebaju znati svoje prioritete i držati se Svetog Pisma i pravih Apostolskih Tradicija- koje nalazimo na Stranicama Biblije i učenju Katoličke Crkve.
|
- 23:15 -
Komentari (10) -
Isprintaj -
#
07.12.2007., petak
Tko je Stijena u Bibliji? Isus ( 1 Korićanima 10:4 ) ili Petar ( Matej 16:18) ?
Napad:
Biblija govori da je Isus Stijena na kojoj se gradi Crkva ( 1 Korićanima 10:4 ) što znači da Petar sigurno nije imao tu titulu u Crkvi ( Matej 16:18 )!
Odgovor:
Provjerimo li, citate, vjerojatno ćemo se "zbuniti" i jedni i drugi....
10Jer ne bih, braćo, htio da budete u neznanju: oci naši svi bijahu pod oblakom, i svi prijeđoše kroz more, 2 i svi su se na Mojsija krstili u oblaku i u moru, 3 i svi su isto duhovno jelo jeli, 4 i svi su isto duhovno piće pili. A pili su iz duhovne stijene koja ih je pratila; stijena bijaše Krist.
1 Korićanima 10:1 - 10:4
A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.
Matej 16:18
Na ovome mjestu, Reformirani Kršćani imaju poteškoća s Matejevim Evanđeljem, a Katolički Kršćani moraju odgovoriti što misli Pavao u svojoj Prvoj Poslanici Korićanima. Ali takvo što nije teško razumijeti.
Poteškoću nalazimo u jednom nepisanom pravilu Protestantskih fundamentalista. Prema njima, Bibliju treba uvijek shvaćati što je doslovnije moguće i jedna riječ mora imati isti smisao kroz cijelu Knjigu. "Stijena" u Mateju 16:18 mora imati isti smisao kao i u 1 Korićanima 10:4.
Dok uisitnu neke riječi u Bibliji imaju više-manje isti smisao, Biblija nije pisana da se takvo pravilo uzme kao opće. Ako riječ "Stijena" znači u Korićanima što i u Mateju, tad bi i riječ "mač" trebala imati isti smisao kroz cijelu Bibliju. A je li tako, proučimo Božju Riječ:
Radi Isusa, ljudi će napuštati svoje obitelji i posjede, dakle Isus je doveo mač kojim će "odrezati" ljude od ovog svijeta....
"Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač."
Evanđelje po Mateju 10:34
Ali riječ "mač" može značiti nešto potpuno suprotno, ratobornost....
Kaže mu tada Isus: "Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu.
Evanđelje po Mateju 26:52
Ipak, kraljevstvo ili država ima "mač", ali sigurno se ne radi o "maču" iz prva dva primjera: ovdje je mač zakonodavstvo:
Ta Božji je ona ( država ) poslužitelj - tebi na dobro. Ako li zlo činiš, strahuj! Ne nosi uzalud mača! Božji je ona poslužitelj: gnjev njegov iskaljuje na onome koji zlo čini.
Pavlova Poslanica Rimljanima 13:4
Ali mač može biti i metafora Božje Riječi:
....u desnici mu sedam zvijezda, iz usta mu izlazi mač dvosječan, oštar, a lice mu kao kad sunce sjaji u svoj svojoj snazi.
Otkrivenje 1:16
Mač je oznaka Božje pravednosti....
(4) I iziđe drugi konj, riđan. I njegovu je konjaniku dano dignuti mir sa zemlje da se ljudi među sobom pokolju. I dan mu je mač velik.
Otkrivenje 6:4
Ili pak, simbol mučeništva....
Je li tko za progonstvo, u progonstvo će ići! Je li tko za mač, da bude pogubljen, mačem će biti pogubljen! U tom je postojanost i vjera svetih.
Otkrivenje 13:10
Dakle, u Bibliji je riječ ovisna o kontekstu, a ne o fundamentalističkom načelu da svaka riječ može imati samo jednu interpretaciju. U tome možda i nema boljeg primjera od svojevrsne "fuzije motiva u pojmu" koju su Židovi imali u svojem umjetničkom izražavanju ( jedna metafora konkretno znači više pojmova od kojih su svi jednako zastupljeni- žena u Otkrivenju 12:1 je Marija ali i pravednici na zemlji općenito tj. pravedan Izrael Starog Zavjeta i Crkva Novog Zavjeta ).
U tom kontekstu, Isus u Mateju 16:18 koristi riječ "Stijena" u kontekstu Crkvene hijerarhije ( da je papinstvo stijena na kojoj ovise nadglednici i starješine ) dok Pavao u 1 Korićanima 10:4 govori da je Isus "Stijena" u kontekstu temelja vjere ( svaki Katolik može reći da je Isus Stijena njegove vjere bez da ugrozi svoju vjernost papinskoj hijerarhiji ).
Možemo li još što reći? Da- Pavao Petra naziva Stijenom dva puta u istoj Poslanici. Biblijski prijevodi ostavili su riječ "Kefa" neprevedenom u grčkom, jer je teško takav nadimak ponavljati u prijevodu ( kao kada bi mi ime "Robin Hood" cijelo vrijeme prevodili kao "Robin Kapuljača" ). "Kefa" je "Stijena" u aramejskom jeziku, kojim je govorio Isus. Proučimo što veli Pavao....
19 Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom. Ta pisano je: On hvata mudre u njihovu lukavstvu. 20 I opet: Gospodin poznaje namisli mudrih, one su isprazne. 21 Zato neka se nitko ne hvasta ljudima jer sve je vaše. 22 Bio Pavao, ili Apolon, ili Kefa, bio svijet, ili život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduće: sve je vaše, 23Kristovi, a Krist Božji.
1 Korićanima 3:19- 3:23
Zar nemamo prava ženu vjernicu voditi sa sobom kao i drugi apostoli i braća Gospodnja i Kefa?
1 Korićanima 9:5
Osim u Korićanima, Pavao Petra naziva "Stijenom" dva puta i u poslanici Galaćanima.....
7 Nego naprotiv, vidjevši da mi je povjereno evanđelje za neobrezane, kao Petru za obrezane - 8 jer Onaj koji je bio na djelu po Petrovu apostolstvu među obrezanima, bio je na djelu i po meni među poganima - 9 i spoznavši milost koja mi je dana, Jakov, Kefa i Ivan, smatrani stupovima, pružiše meni i Barnabi desnice zajedništva: mi ćemo među pogane, a oni među obrezane!
Galaćanima 2:7-2:9
11 A kad Kefa stiže u Antiohiju, u lice mu se usprotivih jer je zavrijedio osudu: 12 doista, prije nego stigoše neki od Jakova, blagovao je zajedno s poganima; a kad oni dođoše, počeo se povlačiti i odvajati bojeći se onih iz obrezanja.
Galaćanima 2:11-2:12
Uz ovo, često puta je korisno zapitati cijenjenu protivničku stranu što znači da su Židovi pili piće iz duhovne stijene koja ih je pratila (1 Korićanima 10:4 ) .U Bibliji nigdje ne piše da je neka stijena pratila Židove kroz pustinju. Radi se o usmenoj predaji, Židovskoj Tradiciji koja priča da su Židovi kroz pustinju pili vodu iz stijene koja ih je pratila, a na kojoj je bio izvor hladne vode. Pavao naznačuje da je "Stijena bila Krist" tvrdeći da su pravednici StaroZavjetnog Izraela preživjeli imajući vjeru u dolazak Mesije- ali citirajući Usmenu Predaju za dokaz svojeg stajališta, Pavao dokazuje da nije bio "Reformirani Kršćanin" tj. nije vjerovao da je Biblija jedini izvor vjere.
|
- 15:09 -
Komentari (51) -
Isprintaj -
#
05.12.2007., srijeda
Deuterokanon prije Trenta- da ili ne?
Napad:
Katolici su dodali na koncilu u Trentu Bibliji knjige Deuterokanona, koje dotad nisu bile smatrane dijelom Biblije.
Katolička obrana:
Na ovo je moguće odgovoriti protupitanjem: koji su kanon prepisivali redovnici u Srednjem Vijeku? Ako je Katolički, tad ispada da nisu Katolici dodali te knjige u Bibliju, već su ih Protestanti oduzeli.
Radi se o sljedećim knjigama: Prva Knjiga Makabejaca, Druga Knjiga Makabejaca, Sirah, Knjiga Mudrosti, Baruh, Tobija i Judita. Protestanti su izbacili i dijelove Knjige Danijelove i Estere.
Dok su navedene knjige bile česta tema rasprava, Kršćani su ih uvijek smatrali kanonskim- u prvome redu jer ih i sami apostoli citiraju ( pročitajte ovdje).
U ostatku, u postu ćemo citirati par povijesnih izvora koji dokazuju da su Kršćani i prije Trenta ove knjige smatrali dijelom Biblije. Prilično je naivno držati da u preko 1600 godina nitko nije zapisao kanon Svetog Pisma....
"Didahe" je jedan od najstarijih Kršćanskih spisa i spominje Knjigu Sirahovu, koju su Reformatori izbacili....
Nećeš imati odmaka u svojim odlukama ( Sirah 1:28 ). Ne budi netko tko pruža ruke da primi, ali ih povlači kad treba dati ( Sirah 4:31 )
Didahe A.D. 70
Klement, Kršćanin iz prvog vijeka, citira Knjigu Mudrosti....
Moću Svoje Riječi, (Bog) je stvorio sve stvari, i NJegovom Riječi može sve stvari i zbaciti. Tko da mu veli "Što Si učinio?" i tko će se oprijeti moći NJegovoj? (Knjiga Mudrosti 12:12 )
Klementovo Pismo Korićanima, A.D.80
Protestanti su izbacili dijelove Knjige Danijela, iako Hipolitus govori o priči o Suzani koja se nalazi u dijelu kojeg Reformirane Crkve nemaju....
Što je ovdje ispričano ( priča o Suzani) desilo se kasnije, iako je u knjizi (Davidovoj) napisano prije, jer bio je običaj da pisci pišu drukčijim redosljedom u svojim spisima....
Hipolitus, Komentar na Knjigu Danijelovu, A.D. 248
Augustin, teolog i mislioc, poziva na knjigu Makabejaca....
Čitamo u Knjizi Makabejaca ( 2 Knjiga Makabejaca 12:43 ) da je žrtva dana za mrtve.
Augustin, Briga za preminule, A.D. 421
Judita je ženski heroj Židova, ali njenu su knjigu iz Biblije izbacili Reformatori. Zašto je tada spominju spisi teologa?
Sad i žene su prorokovale. Od starijih, Mirjam, sestra Mojsijeva i Aronova, a nakon nje Debora , a nakon njih Hulda i Judita.
Apostolske Konstitucije, A.D. 400
Uz ovih par primjera, važno je reći da je kanon zapisan u spisima Koncila u Rimu ( A.D. 382 ) , Koncila u Hippu (A.D. 393 ) , Treći Koncil u Kartagi ( A.D. 397 ) te u spisima Pape Inocenta I ( Pisma, A.D. 408 ) .
Zašto su Protestanti izbacili ove knjige? Pročitajte ovdje.
Gdje Novi Zavjet citira ove knjige? Pročitajte tu.
|
- 00:43 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
04.12.2007., utorak
"Work out" your "salvation" in fear and trembling ( Engleski prijevod Filipljanima 2:12 )
Napad:
U engleskom prijevodu Filipljanima 2:12 Pavao govori "work out your salvation in fear and trebling" što znači "provedite svoje spasenje u strahu i drhtaju" a ne , kako vi Katolici tvrdite "izgradite svoje spasenje u strahu i drhtaju".
Katolički odgovor:
Navedeni Biblijski citat u izdanju Kršćanske Sadašnjosti....
(12) Tako, ljubljeni moji, poslušni kako uvijek bijaste, ne samo kao ono za moje nazočnosti nego mnogo više sada, za moje nenazočnosti, sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja!
Filipljanima 2:12
Ovaj citat uništava teoriju Reformiranih Crkvi "Sola Fide" prema kojoj čovjek na ovoj zemlji može tvrditi za sebe da ide u Raj. Prema teoriji Protestanata, vjera se definira kao jednostruko priznanje Isusa Krista svojim Spasiteljem. Ali ovaj citat jedan je od mnogih koji govore da su djela i život u Isusu Kristu sastavni dio vjere, tj. da spasonosna vjera nije nešto što se postiže jednog trena već nešto što se gradi i formira čitavog života.
Naravno, da bi obranili svoje uvjerenje, Reformirani ovakve citate interpretiraju na različite načine da bi promijenili njihovu bit. U ovom slučaju zalaze u engleski prijevod i igraju se riječi "work out" smanjujući njen konkretan kontekst i poruku u Bibliji.
Prema Reformiranima, "work out your salvation" znači "provedite svoje spasenje ( u praksu )" sugerirajući kontekst da su Filipljani već spašeni, ali moraju se ponašati kao spašeni Kršćani- puni ljubavi i milosti u djelima. Dakle, "Vi ste spašeni, ali sad zato što ste spašeni, dajte ljudima razloga da vjeruju da ste spašeni i činite dobra djela". Nakon ovog objašnjenja, Protestantski apologetici će navesti Katolički prijevod ovog teksta koji glasi "izgradite svoje spasenje u strahu i drhtaju". Zatim kreće standardni postupak "Katolici su u krivu jer Biblija govori da smo spašeni vjerom." i više nitko niti ne razmišlja što "work out" znači.
"Work out" u kontekstu u kojem govorimo ne znači "provedite" već "izradite". U engleskom jeziku doslovce znači "uložite rad u ostvarenje". Primjerice "Work out your homework" znači "Uložite rad u vašu domaću zadaću" tj. napišite je. Sigurno ne znači "provedite svoju domaću zadaću u praksu" jer ako je niste napisali, nećete je moći niti provesti. Da je ova interpretacija točna, možda najbolje pokazuje imenica "work out" koja označava tjelovježbu- a nastala je zato što se njome ostvaruje zdravo tijelo.
Paradoks je jednostavan: ako Pavao veli "ulažite u svoje spasenje" tad spasenje još nije ostvareno.
Možemo li još što reći? Da- dovršimo rečenicu:
"....work out your salvation in fear and trembling"
"....izradite svoje spasenje u strahu i drhtaju"
Strahu i drhtaju od čega? Grijesi su oprošteni jer je vjernik prihvatio Isusa kao Spasitelja, a dobra djela nisu potrebna za spasenje prema Reformiranima. Čega se ovdje bojati? Ako čovjek treba provoditi svoje spasenje, što se desi s njime ako ga ne provodi, a trebalo bi se takvog bojati? Zar djela ipak imaju utjecaja?
Pavao ovdje jasno govori, kao Katolik : Izgradite svoje spasenje u strahu i drhtaju jer ako ga ne izgradite, nećete biti spašeni. O tome govori i par redova prije, tvrdeći da se Filipljani imaju boriti za svoju vjeru:
(27) Samo se ponašajte dostojno evanđelja Kristova, pa - došao ja i vidio vas ili nenazočan slušao što je s vama - da mogu utvrditi kako ste postojani u jednome duhu i jednodušno se zajednički borite za evanđeosku vjeru (28) ne plašeći se ni u čemu protivnika. To je njima najava njihove propasti, a vašega spasenja, i to od Boga. (29) Jer vama je dana milost: "za Krista", ne samo u njega vjerovati nego za njega i trpjeti, (30) isti boj bijući koji na meni vidjeste i sada o meni čujete.
Filipljanima 1:27-1:30
i odmah nakon citata o kojem pričamo....
(13) Da, Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati. (14) Sve činite bez mrmljanja i oklijevanja (15) da budete besprijekorni i čisti, djeca Božja neporočna posred poroda izopačena i lukava u kojem svijetlite kao svjetlila u svijetu (16) držeći riječ Života meni na ponos za Dan Kristov, što nisam zaludu trčao niti se zaludu trudio. (17) Naprotiv, ako se ja i izlijevam za žrtvu i bogoslužje, za vjeru vašu, radostan sam i radujem se sa svima vama. (18) A tako i vi budite radosni i radujte se sa mnom.
Filipljanima 2:13-2:18
Pavao od Filipljana očekuje da budu besprijekorni i čisti jer će takvi biti pod Sudom na Dan Kristov ( Sudnji Dan ) na njegov ponos jer nije zalud trčao i trudio se. Ovo znači da ako Filipljani ne budu besprijekorni i čisti, Pavlu će ispasti da je uzaludno trčao Filipljanima jer nisu ostali postojani u vjeri koju su primili.
Time se jasno i engleski i hrvatski prijevod susreo, te jasno dokazao da za spasenje nije dovoljna vjera, već postojanost u vjeri koja se primila. Ali ako je potrebna postojanost u vjeri, tada ljudi ne mogu reći za sebe jesu li spašeni ili nisu- tek će na Sudnjem Danu biti proučena njihova postojanost i tek nakon Božje milosti čovjek može reći da je spašen.
Na kraju krajeva, i Isus vrlo jasno tvrdi da je potrebna postojanost vjere spasonosna, ne vjera sama....
19 Svojom ćete se postojanošću spasiti.
Evanđelje po Luki 21:19
Ako čovjek ima vjeru, a nije postojan u njoj, neće se spasiti. Drugim riječima, nije "work out" svoje "salvation" .
|
- 21:39 -
Komentari (10) -
Isprintaj -
#
03.12.2007., ponedjeljak
"Sveci Adventizma" prema proročici Ellen Gould White
Ellen Gould White ( poznata kao i "Jelena Gould White" ) proročica je denominacije Adventista Sedmog Dana. Njene spise ova zajednica smatra tek nešto manje vrijednima od Svetog Pisma, financiraju izdavanje tih zapisa, ohrabruju čitanje kod svojih vjernika i potiču ostale ljude da se upoznaju s tim zapisima. Ipak, kroz desetljeća njen se utjecaj počeo smanjivati u prvom redu radi kriticizma ranih Adventističkih dogmi. U današnje vrijeme, jedan od najvećih kritičara Ellen Gould White je upravo Profesor Samuele Bacchiocchi, kontroverzni Adventistički teolog s doktoratom Katoličkog Fakulteta.
Dok je teško ustvrditi službene interpretacije greški Ellen Gould White od Adventističke Crkve, mnoge agresivne denominacije Adventista Sedmog Dana promiču njene spise bez obzira na taj kriticizam. Vrijeme je i da Katolička Apologetika odgovori na te provokacije i konstruktivno, ali oštro, dokaže zašto Ellen Gould White ne smatra mjerodavnom, a kamoli proročicom.
Adventisti imaju zajedničku prošlost s Baptistima i Jehovinim Svjedocima u Milenarističkom pokretu, koji je tvrdio da u Bibliji piše datum kraja svijeta ( 22. Listopad. 1844 ) usprkos tome što u Bibliji piše da takvo što nije dano niti Isusu ( Marko 13:32 ) . Kada je navedeni datum prošao bez Isusovog Drugog Dolaska, došlo je do raspada na mnoge manje zajednice koje su taj izostanak na različite načine interpretirale. U Adventističkoj Crkvi , 23. listopada čovjek po imenu Hiram Edson dobio je poruku od Boga da je Milenaristički pokret imao pravo u vezi datuma, ali krivo u interpretaciji što će se tog dana desiti ( čudno, Bog nije imao objavu prije tog datuma i upozorio vjernike da su u krivu ) . U viziji je Bog objasnio Hiramu da je Isus ušao u Nebesku Svetinju gdje počinje Sud nad ljudima, gdje se svakom čovjeku sudi i provjerava život za potrebe Suda na kraju svijeta. Takva interpretacija ostala je do danas, i Adventisti vjeruju da Isus već više od jednog i pol stoljeća na Nebu radi istragu djela mrtvih i živih ljudi na zemlji. Drugim riječima, Isus je sve samo ne Svemoguć i Sveznajuć- niti može odjednom učiniti istragu već Mu treba više od 150 ( tekućih ) godina, niti odjednom zna sve što se zbiva na zemlji.
Tijekom svojeg povezivanja s Baptizmom, Adventisti su od te denominacije preuzeli učenje i objašnjenje "Sukscesije Protestanata od Apostola do Reformatora". Radi se o konstruiranom odgovoru koji bi trebao poslužiti kao Protestantska verzija Katoličke "Apostolske Sukscesije" . Činjenica da Katolici imaju povijesne dokaze i mogu povijesno dokazati neprekinuti lanac Nadglednika ( Biskupa ) sve do Biblijskih vremena i Apostola uvijek je bila težak udarac u povijesnim raspravama za njihove protivnike. Protestanti su u najboljem slučaju mogli stići do 16. stoljeća. Da bi opravdali 16 vijekova nepostojanja njihove vjere u Crkvenoj povijesti i problema u vezi toga, pojedine Baptističke denominacije ustvrdile su da prije Lutherove Reformacije dve vjerske zajednice imaju nauk apostola a ne spadaju pod Katoličku Crkvu. Te zajednice zovu se Albigenzijanci i Waldezijanci.
Prema vjerovanjima tih Baptističkih zajednica, a kasnije i Adventizma, vjerske zajednice Albigenzijanaca i Waldezijanaca ( obje su bile progonjene od Katoličke Crkve ) bile su veza s apostolima u povijesnom smislu. Drugim riječima, apostoli su osnovali Crkve koje su učile Protestantska vjerovanja i postale Albigenzijanci i Waldezijanci. Katolicizam se osnovao kasnije i proganjao je ove zajednice koje su gotovo nestale, ali su preživjeli, postali Lutherani a kasnije i Adventisti Sedmog Dana.
Ellen Gould White je preuzela ovo vjerovanje te je u svojim proročanskim knjigama zapisala svoje dojmove Albigenzijanskih i Waldezijanskih zajednica. Ovo je tek jasniji par primjera, a ima ih još:
Mnogi od Waledezijanaca i i Albigenzijanaca, bježeći pred progonom iz svojih domova u Francusku i Italiju, su došli u Bohemiju. Iako se nisu usudili propovijedati otvoreno, držali su vjeru u tajni. Tako je prava vjera sačuvana od stoljeća do stoljeća.
Ellen Gould White, Velika Borba, Poglavlje 6, paragraf 1
Stoljeće nakon stoljeća, krv svetaca je bila prolivena. Dok su Waldezijanci davali živote na planinama Piedmonta "za Riječ Božju, i za svjedočanstvo Isusa Krista", slično su svjedočanstvo istini dali njihova braća, Albigenzijanci iz Francuske.
Ellen Gould White, Velika Borba, Poglavlje 15
Ipak, mnogo je vremena prošlo od dana kada je Ellen Gould White ovo zapisala. Danas Baptistički povjesničar James Edward McGoldrick piše u svojoj knjizi "Baptist Successionism" da Albigenzijanci i Waldezijanci nikad nisu imali nikakve veze s Protestantskim naukom. Što je James Edward doznao da se tako oštro suprotstavio? Možda je saznao što su Albigenzijanci i Waldezijanci vjerovali. I dok su Baptisti jasno naznačili da su imali krivo, Adventisti su ostali u velikim problemima. U čemu je poteškoća? U njihovom slučaju priču o sukscesiji nije branio povjesničar, već prorok koji , ako je primio Božju Volju- sigurno ne bi napravio takvu grešku.
Albigenzijanci su bili katari, imali su gnostička vjerovanja da je sve duhovno dobro, a sve tjelesno zlo. Prema njima, "boga Starog Zavjeta" zamijenio je "bog Novog Zavjeta". Budući da je Isus bio savršen, nije imao tijelo (jer je tjelesno zlo )- Isusovo je tijelo bila iluzija da bi razgovarao s ljudima. Albigenzijanci su ovo uvjerenje preuzeli od gnostika koji su već bili aktivni tijekom doba Apostola. Protiv kojih se borio i Sveti Ivan ( 1 Ivanova 4:2 ). Masturbacija nije bila grijeh za Albigenzijance, jer nije proizvodila materiju. S druge strane, seksualni čin koji bi doveo do začeća prema Albigenzijancima bio je golemi grijeh budući da se duh zatvara u tijelo djeteta. Prakticirali su ritualno samoubojstvo, smatrajući ga vjerskim dokazom i donošenjem slobode duhu. Vjerovali su reinkarnaciju, ako osoba nije bila dovoljno poslušna pravilima, mogla se reinkarnirati u životinju ili drugu osobu. Njihova vjerovanja zapisuju i Protestantske Enciklopedije, koje sigurno ne bi išle na korist Katolicima.
Kolumbijska Enciklopedija o vjerovanjima Albigenzijanaca
Članak Protestantske Stranice CARM o Albigenzijancima
Časopis "Philosopher" o Albigenzijancima
Rječnik Ranih Kršćanih Pojmova o Albigenzijancima
Waldezijanci su religijska zajednica koja je ime dobila po svome osnivaču, Peteru Waldu. Napisao je svoju "deklaraciju vjere" koja je sadržavala iduće stavke:
"Mi vjerujemo u Jednu Crkvu, Katoličku, Svetu, Apostolsku i Bezgrešnu, van koje nitko neće biti spašen, i u Sakramente koji su nošeni u njoj kroz nevidljivu i neshvatljivu moć Svetog Duha, Sakramente koje može provoditi grešni svećenik."
"Čvrsto smo uvjereni da će doći do Suda, gdje će svaki čovjek dobiti nagradu ili kaznu ovisno o tome što je učinio u tijelu. Ne sumnjamo da molitve i dobročinstva mogu popraviti stanje umrlih."
"Radi toga što apostol Jakov tvrdi da je vjera bez djela mrtva- odbacujemo ovaj svijet i dali smo sve što imamo siromasima prema volji Božjoj. Odlučili smo da ćemo i sami biti siromasi i nećemo se bojati za sutrašnjicu, i nećemo uzimati zlata, srebra ili bilo čega drugog osim za odjeću i hranu. Uzimamo sebi zadatak da ispunimo Evanđeske savjete kao zakone."
"Ovu smo izjavu napravili da, ako itko stigne k vama tvrdeći da je jedan od nas, možete biti sigurni da nije ako ne drži ovakva uvjerenja. "
Waldezijanska ispovijest vjere ( dio ), 13. vijek
Nažalost, Waldezijanci su nakon nekog vremena odstupili od ovih načela. Došlo je i do šizmi, a stotinama godina kasnije Waldezijanci su se pridružili Tradicionalnim Protestantima ( koji nemaju veze s Adventistima Sedmog Dana ) Usput su već prilično odstupili od Waldovih iskaza vjere. Jedna od najčudnijih činjenica u Adventističkoj teologiji jest činjenica da Waldezijanci i dan danas postoje u sklopu Talijanske Reformirane Crkve ( kao Metodisti ).
Crkva ima 45 000 članova i Ellen Gould White drže krivom proročicom. Vrlo su otvoreni i prijateljski, te se hvale svojim dijalogom i ekumenizmom- nešto radi čega se fundamentalitičkim Adventistima načelno diže agresija. Ovdje je njihova stranica, i slobodno provjerite njihove stavove- jednim klikom.
Ako je Ellen Gould White bila pod djelovanjem proročkog Duha, tad bi Adventisti trebali objasniti zašto je navodila da trebaju držati do nauka da je Isus došao u iluziji tijela, ( Biblija veli da duhovi koji tako tvrde nisu od Boga: 1 Ivanova 4:2 ). Jednako bi tako trebala objasniti zašto su, prema njoj, povijesni nasljednici apostola bili Katolici u svom osnutku.
Proroci koji su od Boga govore Božje Riječi ( Ivan 3:34 ) a ovakvo što ne ostavlja dojam takvog govora.
|
- 22:09 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
01.12.2007., subota
Gdje Novi Zavjet citira "Apokrife" ?
Napad:
Apokrifi, knjige Deuterokanona koje Katolici imaju u Bibliji ali ne i Protestanti, nigdje nisu citirani u Novom Zavjetu!
Odgovor:
U 16. stoljeću radi doktrinalnih razloga Protestanti su izbacili pojedine dijelove Biblije da bi dobili Sveto Pismo koje neće biti protivno nekim njihovim učenjima. Jedno od njih bilo je i učenje o nepostojanju Čistilišta, a koje se spominje u knjigama Makabejaca. Radi toga različite agresivne denominacije uče da u Novome Zavjetu nema citiranja tih knjiga i time žele sugerirati da apostoli nisu vjerovali u kanoničnost tih Spisa. Te zajednice ove spise nazivaju "Apokrifima".
Logika ide ovim smjerom: ako apostoli uistinu nikad nisu pozvali niti na jednu knjigu Deuterokanona ( "Apokrifa" ) te knjige nisu kanonske. Ali što ako su te vjerske zajednice u krivu i apostoli citiraju Deuterokanon? Tada slobodno mogu raspustiti svoju denominaciju- sigurno nemaju Bibliju koju koriste apostoli. Citiranjem Deuterokanona, Novi Zavjet bi se spojio s Katoličkim vjerovanjem i dobili bi vrlo realan "Biblijski dokaz" da su Protestanti oduzeli Svetom Pismu knjige koje su apostoli smatrali kanonskima.
U čemu je riječ? Provjerimo citat:
31 Vjerom Rahaba, bludnica, ne propade zajedno s nepokornicima jer s mirom primi uhode. 32 I što još da kažem? Ta ponestat će mi vremena, počnem li raspredati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, pa Samuelu i prorocima, 33 koji su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obećano, začepili ralje lavovima, 34 pogasili žestinu ognja, umakli oštrici mača, oporavili se od slabosti, ojačali u boju, odbili navale tuđinaca. 35 Žene su po uskrsnuću ponovno zadobile svoje pokojne. Drugi pak, stavljeni na muke, ne prihvatiše oslobođenja da bi ih zapalo bolje uskrsnuće.
Poslanica Pavla Hebrejima 11:32
U Protestantskoj Bibliji, niti jedan heroj Starog Zavjeta ne umire u muci, odbivši slobodu, radi boljeg Uskrsnuća. Pavao ovdje poziva na 2 Knjigu Makabejaca. Provjerimo ovaj citat:
1Uhvatiše tako i sedmoricu braće zajedno s njihovom majkom. Kralj naredi da ih biju bičevima i volovskim žilama: htio ih je prisiliti da jedu zabranjeno svinjsko meso. 2 Jedan od njih progovori u njihovo ime: "Što nas želiš pitati i od nas saznati? Radije ćemo umrijeti nego da prestupimo zakone svojih otaca!" 3 Izvan sebe od bijesa, kralj zapovjedi da se užare tave i kotlovi. 4 Kad ih užariše, zapovjedi da se, naočigled ostale braće i majke, odreže jezik onomu koji je u njihovo ime govorio, da mu se s glave oguli koža i odsijeku udovi. 5 Osakativši ga posvema, zapovjedi da ga još živa primaknu vatri i prže na tavi. Dok se para s tave širila nadaleko, drugi se uzajamno poticali s majkom da junački umru. 7 Kad je prvi tako preminuo, dovedoše drugoga na mučenje. Pošto su mu s glave ogulili kožu s kosom, upitaše ga: "Hoćeš li jesti svinjetine prije nego ti ud po ud izmučimo tijelo?" 8 On odgovori jezikom svojih otaca: "Neću!" Zato su i njega podvrgli mučenju kao i prvog. 9 Izdišući reče: "Ti nam, zlikovče, oduzimaš sadašnji život, ali će nas Kralj svijeta, zato što umiremo za njegove zakone, uskrisiti na život vječni." 10 Poslije njega mučili su trećega. On spremno isplazi jezik kad su zatražili i hrabro pruži ruke. 11 Junački reče: "Od Neba sam primio ove udove, ali ih zbog njegovih zakona prezirem i nadam se da ću ih od njega natrag dobiti." 12 I sam kralj i njegova pratnja zadiviše se hrabrosti mladića koji je prezirao muke. 13 Kad je taj preminuo, podvrgli su četvrtoga istim mukama. 14 Prije nego što je izdahnuo, reče ovo: "Blago onom koji umre od ruke ljudi, u čvrstoj nadi koju ima od Boga: da će ga Bog uskrisiti! A ti - za tebe nema uskrsnuća na život!" 15 Zatim dovedoše petoga i stadoše ga mučiti. 16 On upilji oči u kralja i reče: "Iako si smrtan, imaš vlast nad ljudima i radiš što hoćeš. Ali ne misli da je Bog naš narod ostavio! 17 Samo čekaj, već ćeš vidjeti njegovu veliku moć: mučit će on tebe i tvoje sjeme!" 18 Poslije toga doveli su šestoga, koji pred smrt reče: "Ne zavaravaj se ludo; mi ovo trpimo zbog sebe jer smo sagriješili protiv svog Boga, i odatle nam sva ova strahota. 19 Ali nemoj misliti da ćeš izbjeći kazni ti koji se drsko boriš protiv Boga." 20 Nadasve vrijedna udivljenja i dostojna svijetle uspomene bijaše majka, koja je u jednom jedinom danu gledala smrt svojih sedam sinova: veledušno je to podnijela zato što se ufala u Gospodina. 21 Svakoga od njih poticala je jezikom otaca. Puna plemenitih osjećaja, ona je svoju ženstvenost oživljavala muškom hrabrošću. 22 Govorila im je: "Ne znam kako ste nastali u mojoj utrobi, jer nisam vam ja darovala ni duh ni život niti vam tkivo složila. 23 Zato će vam Stvoritelj svijeta, koji je sazdao ljudski rod i koji svemu dade početak, milosrdno vratiti i duh i život, jer vi sad ne marite za se iz ljubavi prema njegovim zakonima." 24 Antioh pomisli da ga ona omalovažava; u njezinim je riječima nazrijevao porugu. Kako je najmlađi još živio, on ga poče ne samo riječima poticati nego mu se i zaklinjati i uvjeravati ga da će ga obogatiti i usrećiti, sprijateljit će se s njim i povjerit mu visoke službe ako se odrekne pradjedovskih predaja. 25 Kako mladić za to nije ništa mario, kralj dozove majku i uze je nagovarati neka mladiću savjetuje da sebi spasi život. 26 Poslije duga nagovaranja pristala je da savjetuje sina. 27 Sagnula se k njemu pa je, zavaravajući okrutnog silnika, ovako progovorila jezikom svojih otaca: "Sinko moj, smiluj se meni koja sam te devet mjeseci nosila u utrobi i dojila te tri godine, zatim te othranila i podigla do sadašnje dobi i odgojila. 28 Molim te, dijete, pogledaj nebo i zemlju i sve što je na njima i znaj da je sve to Bog načinio ni od čega i da je tako nastao i ljudski rod. 29 Ne boj se toga krvnika, nego budi dostojan svoje braće i prihvati smrt, da te s tvojom braćom u vrijeme milosti opet nađem!" 30 Tek što je svoje dorekla, mladić reče: "Što čekate? Ne pokoravam se kraljevoj zapovijedi, nego se pokoravam zapovijedi Zakona što ga našim ocima dade Mojsije. 31 A ti, začetniče svake zloće protiv Hebreja, nipošto nećeš izbjeći ruci Božjoj. 32 Mi trpimo zbog svojih grijeha. 33 Pa ako se živi Gospodin na trenutak na nas i razgnjevio, da nas pokara i pouči, on će se opet i pomiriti sa svojim slugama. 34 A ti, bezbožniče, od svih ljudi najpoganiji, ludo se ne uznosi i ne uljuljavaj se ispraznim nadama dižući ruku protiv sinova Neba, 35 jer još nisi izbjegao sudu Boga Svevladara, Svevida. 36 Naša braća, pretrpjevši sada muku prolaznu za život neprolazni, pala su za Božji Savez, a ti ćeš već na sudu Božjemu primiti pravednu kaznu za svoju oholost. 37 Ja sa svojom braćom za zakone otaca i tijelo i dušu rado predajem i molim Boga da se našem narodu naskoro smiluje, a tebe mukama i bičevima prinudi da priznaš da je on Bog jedini. 38 Neka se napokon na meni i na mojoj braći zaustavi srdžba Boga Svevladara kojom se s pravom oborio na naš narod." 39 Sav izvan sebe, kralj se na ovoga razbjesnio još i više nego na druge: napose je gorko osjećao tu porugu. 40 Tako je i ovaj preminuo a da se nije okaljao, pun pouzdanja u Gospodina. 41 Posljednja je, poslije svojih sinova, umrla majka.
2 Knjiga Makabejaca 7:1- 7:41
Pavao ovdje jasno poziva na 2 Knjigu Makabejaca, ali zašto su tu knjigu Reformatori izbacili iz kanona Biblije? Radi ovog citata u istoj knjizi:
(38) Sabravši vojsku, Juda se uputi u grad Odolam. Kako je upravo osvanuo sedmi dan, ondje se prema običaju očistiše i proslaviše subotu. (39) Sutradan su došli Judini ljudi - jer je već bio posljednji čas - da pokupe tjelesa onih što su pali i da ih pokopaju uz njihove rođake u grobovima otaca. (40) Tu su pod odjećom svakoga mrtvaca našli predmete posvećene jamnijskim idolima, što Zakon Židovima zabranjuje. Tako je svima postalo jasno da je to uzrok njihove smrti. (41) Zato su svi stali blagoslivljati Gospodina, pravednog suca koji otkriva ono što je sakriveno. (42) Zatim se pomoliše da bi se počinjeni grijeh sasvim oprostio. Plemeniti Juda opomenu vojnike da se čuvaju čisti od grijeha, jer sad vide što je zbog grijeha zadesilo one koji su pali. (43) Nato je sabrao oko dvije tisuće srebrnih drahmi i poslao u Jeruzalem da se prinese žrtva okajnica za grijeh. Učinio je to vrlo lijepo i plemenito djelo jer je mislio na uskrsnuće. (44) Jer da nije vjerovao da će pali vojnici uskrsnuti, bilo bi suvišno i ludo moliti za mrtve. (45) K tome je imao pred ovima najljepšu nagradu koja čeka one koji usnu pobožno. Svakako, sveta i pobožna misao. Zato je za pokojne prinio žrtvu naknadnicu da im se oproste grijesi.
2 Knjiga Makabejaca 12:38 - 12:45
Ako su Židovi imali molitve za oprost mrtvih, znači da su postojali grijesi koji su se opraštali nakon smrti. Ako je čovjek spašen, nema potrebe da se moli za njegovo spasenje. Ako je čovjek propao, suvišno je moliti za ljude u paklu. Dakle, mora postojati treće "mjesto", gdje se duše čiste.
Zanimljivo je i da je plemeniti Juda naredio da se prinese žrtva okajnica za grijehe preminulih i Biblija govori da je takvo što pohvalno djelo. U tom citatu padaju kritike Katolicizmu da se plaćaju mise zadužnice za preminule.
Zaključak: Novi Zavjet citira apokrife koji spominju Čistilište i molitve za mrtve. Da Pavao nije vjerovao u kanoničnost tih Biblijskih Knjiga, sigurno bi uzeo neki drugi primjer za dokazivanje svojeg stava.
Citirajući 2 Knjigu Makabejaca, uvjerili smo se i da Pavao vjeruje u postojanje Čistilišta te u ispravnost i istinitost molitvi za mrtve. Tko napada Katolike na ovome pitanju, treba raspraviti svoje stavove s apostolom Svetim Pavlom, koji je vjerovao u Kanoničnost Biblije koju je izmijenio Martin Luther.
|
- 22:20 -
Komentari (20) -
Isprintaj -
#
|
